(Artikulacije, Koprivnica, 2020.)

Svatko bi da su netko drugi, samo rijetki požele postati nitko i ništa.

Ugledni profesor filozofije, ravnatelj Instituta, utemeljitelj zagrebačke postlakanovske škole, jednog subotnjeg jutra odlučuje jednostavno – iščeznuti. Prvi johatsu u Hrvata napušta obitelj, društvo i posao, raspodjeljuje imovinu, ispisuje se iz svih nomenklatura, razdržavljuje se i rashrvaćuje te postaje obično nezavedeno tumaralo, tek pokretni komad mesa na zagrebačkom pločniku.

U ovoj urnebesnoj tročinki koja se nemilice ubrzava i razmotava poput ispuštene kugle crvene vune Neminemov mali privatni pothvat samogašenja raspiruje regionalni plamen s globalnim implikacijama. U igri više nije samo privatno ništenje hrvatskog uglednika slomljenog životom, prirodom i društvom, već sudbina politike lokalne i nacionalne, sukobi službi domaćih i prekoatlantskih, urotnici i razvratnici, svjetina i svetinja, a čini se da se odnekud pomalja i ono što se njemu nevoljivu oduvijek činilo najmanje mogućim: ljubav.